Nekoliko dana pre zvaničnog početka proleća, rešio sam otići do grada i izvaditi dokumenta potrebna za izradu nekih drugih dokumenata. Sve bi prošlo uobičajeno, odlazak do šaltera, tamo me upute na sledeći šalter, i tako nekoliko puta, ništa neuobičajeno, naviklo se već, da nije neko pustio patku da su uveranja za dž i bez roka važenja. Ta je patka indukovala navalu građanstva, k’o da je iko ikada nešto dobio badava od države. (dalje…)
Sedeli smo
na po patosu
rasprostrtom
madracu
u njegovoj
iznajmljenoj sobi,
pušili,
razgovarali. (dalje…)
Turneja Marka Brecelja pod nazivom “Vojvodini mog uspeha – Takvastrofa tour 2010.” započela je 9. marta u Zrenjaninu. Sledili su Pančevo i Novi Sad, Sombor sinoć, ako je sreće večeras je finale u Subotici. (dalje…)
Something mysterious is formed, born in the silent void. Waiting alone and unmoving, it is at once still and yet in constant motion. It is the source of all programs. I do not know its name, so I will call it the Tao of Programming.
If the Tao is great, then the operating system is great. If the operating system is great, then the compiler is great. If the compiler is great, then the application is great. The user is pleased and there exists harmony in the world.
The Tao of Programming flows far away and returns on the wind of morning.
izvor:http://www.canonical.org/~kragen/tao-of-programming.html
Ritam daje kiša.
Dedin tranzistor
svira mi u tami.
***
Na čizmama prašina.
Osušene, to su
kapi kiše.
1999.
1998.
…golubovi su doleteli privučeni mrvicama, prosipa ih dete, povela ga je baba u šetnju, poneli su hranu da bi je bacili pticama, sunčan je zimski dan, upijam, sedeći na klupi slabe zrake, dete počinje da vija golubove, oni polete pa se vrate, glad je jaka, a i navikli su na gužvu i prolaznike, gledam igru dečiju, nalikuje plesu mistika, vrti se u krug, ptice poleću i sleću, kljucaju mrvice, treba preživeti zimu, one svoju slobodu plaćaju skupo, većina nas nije na to spremna, razlika je u tome što su one rođene slobodne, rastu, jedu, pare se, umiru, ne poznaju stege malograđanskog morala, ljubav im je slobodna, sunce i dalje sija, otimam njegovo malo topline od zime, gledam igru, dete je slobodno i još uvek neiskvareno, bar još neko vreme, pobediće ga roditelji, tetke, stričevi, babe i dede, moraće da umre kako bi se ponovo rodilo, zasjalo novim sjajem, setilo se kad poraste ptica svog detinjstva, poletelo ka suncu kroz sivilo zimskog neba… (dalje…)
